Dobro jutro, Lejla.
Ispričat ću vam jednu priču koja se desila prije par mjeseci. Vozila sam se na posao i dobila poruku na jednoj od društvenih mreža povezanih sa mojim privatnim brojem telefona. Nisam se začudila, ali mi je bilo nelagodno iz razloga što nisam znala ko je u pitanju. Nije bilo ugodno odmah pitati. Poruka je bila za dobro jutro, na šta sam jednako uzvratila, očekivajući da je neko koga poznajem. Mislila sam da nemam sačuvan broj telefona od osobe. Sljedeća poruka je glasila “Kako život?”, zbog koje mi je bilo još neugodnije. Za opuštenu ženu, poput mene, to je bilo neobično. Nema fotografije ni imena na ostalim mrežama i jednostavno sam morala da upitam sam s kim razgovaram, uz prethodno izvinjenje.
Odgovor osobe me iznenadio na skroz drugačiji način od onog koji sam očekivala. Osoba nije rekla ime, samo da je listao bazu podataka u kompaniji u kojoj radi, jer ima pristup, vidio moj CV i uzeo broj telefona iz istog. Skupio je hrabrost da mi se javi. Hrabri gospodin je sakrio svoje ime i fotografiju sa svih društvenih mreža, plus nije htio da kaže ime. Vjerujem da se nadao da ću pristati na razgovor zbog posla, jer mnogo ljudi bi se zanimalo šta je u pitanju i da li postoji neka ponuda. To se nije desilo u mom slučaju i jako se uvrijedio nakon što je dobio pitanje “Šta ti želiš od mene?”. Očigledno je bilo iste sekunde da to nije bila nikakva ponuda za posao, jer postoji za to e-mail ili telefonski poziv na intervju, bez nepotrebnog dopisivanja i upitnih rečenica “Kako život?”.
Korona kao opravdanje?
Bio je period prvog vala pandemije, nakon završetka lockdown-a, vjerujem da je nekim ljudima bilo dosadno i ne razmišljaju o svojim postupcima. Da li je to bio jedini način da me se kontaktira? Nije. Da li je to bilo opravdano zbog pandemije? Nije.
Kada neko šalje, u ovom slučaju sam ja u pitanju, svoj CV sa privatnim podacima u neku od kompanija / institucija, imam potpuno povjerenje da se to neće iskoristiti na način koji nije primjeren. Meni se ne treba niko javljati izvan domena za koji je moj CV proslijeđen. Meni nije nužda da se oko toga stresiram, ako je njemu nužda da pronađe žensko.
Situacija je otišla viralno.
Objavila sam tu situaciju javno na svom linkedin profilu. Bilo je raznih mišljenja. Neko je opravdavao postupak, dok se neko zgrozio i podržao moju stranu. Razočaravajuće je bilo kako ljudi shvataju stvari. Bila sam izvrijeđana na način da ispadam razmažena žena, pa sam žena kojoj treba pažnja, te žena koja želi da je bitna. Pisali su i da se na taj način samo hvalim kako se meni neko javio, jer sam sigurno lijepa. Pitali su me i zašto imam svoju sliku u CV-u.
Prva stvar, objavila sam to javno iz razloga što znam šta se desilo i niko me ne može uvjeriti da nisam upravu. Postoji nešto što se zove “Zaštita ličnih podataka”, a što su neki voljni tumačiti na svoj način.
Druga stvar, obratila sam se ljudima koji su zaduženi za ljudstvo u kompanijama (HR mendžeri, administratori, generalisti, itd) da imaju informaciju. Očigledno ukoliko se neko upošljava, ako mu izričito ne kažeš šta se NE SMIJE raditi, on će smatrati da smije (čim niko nije rekao suprotno). Ljudi vole da se naprave budale i da na glupost, koju naprave, samo odgovore sa “Nisi mi rekao/la da ne treba”.
Treća stvar, zašto da se ja od nekog krijem, brišem sliku iz CV-a i da se suzdržavam? Od čega? Druga strana treba sa se suzdrži, šta ja imam s tim uopšte? Budi profesionalan koliko je i moja slika iz CV-a, jer ne namigujem i nisam u brusu. Do tebe je što si bolestan.
Perspektiva
Jasno mi je da, onaj ko nije doživio, neće imati sluha za ove stvari. Jasno mi je da ljudi ne znaju do koje granice to može da ide. Ono što mi nije jasno kod ljudi koji se tako jave, da li razmišljaju da li će toj osobi to naškoditi. Ukoliko im se dopala, valjda ne žele da je povrijede?
Da li se zapitao ima li ona nekog već u životu koga voli, ko je u tom trenutku uz nju dok stiže takva poruka? Da li je to momak ili bračni partner? Kako da ona objasni partneru da nije nekom dala broj telefona i povod toj osobi da se javi? U mom slučaju je osoba odmah rekla na koji je način došla do broja teleona, ali ne bi svako otkrio taj “škakljiv” podatak.
Da li bi očevi bili ravnodušni za svoje kćerke na način na koji su bili u komentarima kod mene? Šta da je njihova kćerka nastavila konverzaciju sa osobom bez imena i fotografije, koja je možda starija 20-30 godina?
Ja ne znam ko je osoba koja mi se javila. Ne znam koliko ima godina. Znam samo da ima razlog što se sakrio.
Kako zaštiti sebe, kao ženu?
Nemam dovoljno dobar odgovor na ovo. Još uvijek ovo kada pišem, prolaze mi kroz glavu komentari kako sam umišljena i da mene, kao ženu, ne treba to toliko da sikira. Govorilo se da trebam samo da blokiram takve ljude. Voljela bih da pitam, da li mene – kao ženu – ne treba ni sikirati ukoliko mi se neko random javi i kaže kako sam ružna ili debela? Da li mene, kao ženu, ne treba sikirati ako mi se neki bolesnik pojavi ispred vrata kompanije gdje radim? Ne treba me sikirati ni što dobijem u inbox muški polni organ, onako iz čista mira, pa me se još pita “JE L’ VALJA?”.
Tačno je da ja mogu blokirati svakog ko mi je rekao da sam ružna, ali sam ja to već pročitala. S vremenom se žena osjeća manje vrijednom, ma kolika lavica ona bila. Skoro svaka žena je nešto takvo doživjela. Kako god se ona oblačila, ne možete reći “Ona je to tražila”. Kod mene na profilima se nema šta izazovno vidjeti, pa sam ipak imala raznih situacija.
I djevojke i muškarci ovo doživljavaju. Posljedice su do kraja života. Neki od njih svoj život odluče sami završiti. Vaša riječ možda vama nije bitna, jer ste zla i nezadovoljna osoba, pa želite da se još neko tako osjeća.
Online nasilje je ozbiljna tema. Ne znam koja vas nužda natjera da to radite.
Pozitivna strana
Nakon što je ovo otišlo viralno, mnogo reakcija je dovelo do brojnih istraživanja koje su obavljale razne agencije, udruženja, međunarodne organizacije. Bila sam pozivana da ispričam svoju priču nebrojeno puta, davala intervjue, obrađivali su se podaci i uzimao se moj primjer za istraživanje. Jedno od njih je ovdje, a u pitanju je istraživanje o zaštiti ličnih podataka, koje je odradila Jelena Gugić za “MEDIACENTAR”. Pored toga ima i podcast na kojem sam uzela učešće, a koji je radila Amila Husić.
Uskoro će biti više priča na ove teme. Postaje češće i ljudi shvataju koliko je situacija ozbiljna i da se na tome treba raditi.
Poruka onima koji su se prepoznali
Ne brinite se, niste sami. Ima vas još. Sutra će jedan takav da se javi vašem djetetu, bilo muško ili žensko, javit će se vašoj ženi ili drugoj dragoj ženskoj osobi. Sjetit ćete se šta ste vi radili drugim. Zato, nemojte misliti da ste sami.
Ostavite komentar