Povezivanje.
Svjesni smo da je najteže početi sa svime, posebno povezati se sa ljudima. Imala sam pitanja od mladih ljudi vezana za moj početak, kako sam znala gdje da krenem? Moja prva, instiktivna, odluka je bila već u osnovnoj školi. Nisu me roditelji tjerali da se uključujem u školske sekcije crtanja, pisanja, plesa. Meni je to bilo zanimljivo, te kao dijete jednostavno dobiješ potrebu da se družiš što više sa drugom djecom, da imate zajednička dešvanja, da pokažete šta znate. To je networking.
Prvi blog sam napravila u osnovnoj školi, na informatičkoj sekciji. To je bila 2008. godina i taj blog još uvijek postoji. Uz mene je bio i Semir Hadžić, danas jako uspješan momak u brojnim poljima. Kako sam se sad slatko nasmijala na postove i ispunila radošću.
Kako volim uvijek da kažem: jedno vuče drugo. Svako od nas, ko se bavio stvarima koje ga interesuju, je uspio da napravi dalje korake i izađe iz zone komfora. Što se mene tiče, u osmom razredu sam odlučila da krenem sa edukacijama iz pisanja projektnih prijedloga, koje je organizovala OIA (Omladinska informativna agencija, danjašnja hocu.ba). Na kraju tih edukacija je bilo i takmičenje, gdje su većinom bile srednje škole, a tim sa kojim sam ja radila na projektu je osvojio treće mjesto u BiH. Moram da naglasim da smo bili jedini iz osnovne škole, te nismo bili u ciljnoj skupini tog programa uopšte.
GG, Lelice!
Da li ste pomislili na marketing dok čitate?
Sve što sam napisala do sada je networking. Sve što sam napisala je i marketing. Upoznajete ljude, sa tim širite vidike, rađaju se ideje, pa se iste i ostvaruju. To je najkorisniji alat, jer s tim dobijate i širite informacije. Win-win situacija, reklo bi se. Ono što ne trebate pomišljati ili raditi je miješati networking sa nepotizmom (primjer: od tetka mali zna praviti stranice, daj njemu posao ili taj mali ima fotoaparat, pa neka on fotografiše).
Trebate da imate dokaz da ste mangup u tome što radite i korist treba da bude obostrana. Kada se dokažete, najbolja promocija ste vi sami, zatim ljudi s kojim ste se povezali. Sve što se radi je lični marketing, a vjerujem da želite da se dobar glas širi o vama.
Kako krenuti od nule?
NGO je dobar početak angažmana svake osobe. Ipak, i tu se morate malo dokazati, da biste bili dio nekog tima u pravom obliku. Trebate da google-ate konferencije i seminare, kako biste kredibilno ušli u taj krug, a ne samo da se pojavite: “Evo, ja doš'o, šta sad?”. Ima i tih slučajeva i nisu pogrešni, pozitivno je što imate zanimanje za aktivizam i učenje novih stvari. Dobra stvar je ako vas neko prepozna i pozove u svoju orgnizaciju. Ja sam tako ušla u Konrad Adenauer, ali sam se morala nečim dokazati puno prije. Prijavila se na seminar, prošla na isti, posjetila događaj i dopalo mi se. Iskazala sam želju da budem dio te priče u svakom smislu, potom sam dobila i priliku. Ubrzo sam postala projekt asistentica fondacije.
Moji dalji koraci su bili da pokažem organizaciji da ima još mnogo divnih ljudi, poput njih, koji bi bili pravi ambasadori fondacije. Neki od njih to danas jako dobro obavljaju, jedan od njih je moj najbolji prijatelj, Kemal Nedžibović, koji je otišao korak dalje i u pravom smislu predstavlja fondaciju iz svake države u kojoj bude. Tu imamo i Mujanović Adnana, momak vrijedan svakog mog divljenja. Obojica su moja velika podrška, koja ni u kojem trenutku nije stala. Ima tu još vrijednih ljudi, ali o njima ću u drugim postovima.
Ne mogu da ne spomenem i Evropski parlament mladih u BiH. Imala sam tako divan tim, od kojih sam naučila mnogo toga. Oni su učili od mene, ali ja sam se divila tim mladim ljudima, jer u četiri godine rada s njima, naučila sam kako svako od njih diše i razvila liderske sposobnosti. Nisam sigurna da li su svjesni svoje zasluge u tom procesu, ali vjerujem da će pročitati ovo.
Vegeta.
Da li smo svi za sve? Edukacijski sistem nas gura u nekom svom smjeru, a na nama je šta ćemo izvući iz toga i gdje ćemo da se usmjerimo. Dobra poznanstva sam ostvarila na svom univerzitetu, kroz razne klubove koji su se osnivali na svakom odsjeku. Kao potpredsjednica Studentskog parlamenta i jedan od zadataka mi je bio da se brinem o klubovima na univerzitetu. Vaš fakultet i kompletan univerzitet je, također, jedan od dobrih načina za početak angažmana i dodatnog učenja, ukoliko vas nisu privukle druge priče. Svi imamo nešto što nam (ne)odgovara.
Postoje interesne grupe, koje nisu formalne, koje nisu oganizacije, gdje ljudi dijele jednako mišljenje o nekim temama i ti ljudi se nađu i mogu da stvaraju, bez da su išli na seminare ili konferencije. Ne morate biti dio nekog “sistema” da biste radili na svojim interesovanjima i ostvarivali ono što vi želite. Ne morate biti dio bilo koje grupe. Pojedinac je dovoljno jak.
Gdje se sve može povezati?
Prije društvene mreže nisu bile toliko aktuelne. Ja sam postavljala statuse poput “Sutra svi da donesete članarinu za bazen, nemojte da me sanjate”. Strašno. Sigurno su se svi prepali.
To je bio početak nove ere, iako je malo ko vidio u šta to može da izraste. Znam da su svi imali Facebook i nagovarali mene da ga otvorim dok smo išli na neki izlet.
Društvene mreže su trenutno najjače oružje i ko zna da “barata”, znat će i gdje treba šta da napiše i ko da to vidi. Dat ću svoj primjer smjelosti kad sam otvorila LinkedIn profil. Javila sam se tadašnjem direktoru Microsoft-a sa jednom idejom, objasnila ko sam i da ja to zaista mogu odraditi. Korist je obostrana, opet bilo mi je malo neugodno, jer oni to mogu uraditi bez mene. Ipak je to Microsoft, a meni je samo 20 godina. Gospodin je odgovorio pozitivno, odmah me povezao sa timom sa kojim mogu napraviti saradnju i to se ostvarilo. Rekao da vjeruje mladima.
Da li sam opravdala mlade?
Imala sam nekih 5 dana da realiziram ideju, dogovorim salu, isprintam plakate (koje sam napravila u Word-u, ali su fantastični) i objavim to na društvene mreže. Finalni rezultat je puna sala, preko 200 ljudi u sali Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Ljudi su stojali na stepenicama, jer nije bilo mjesta. Da li sam to očekivala? Nisam, posebno za tako kratak period. Microsoft je odradio predavanje, koje je pomoglo mladim ljudima, dalo im potrebne informacije. Pored toga sam dovela najperspektivije mlade ljude iz Tuzle da ispričaju svoju priču i motivišu mlade kroz svoje primjere. Nakon toga smo otišli korak dalje, dokazala sam ono što sam direktoru o sebi ispričala, povezala fakultet i kompaniju, te sam poslije tog događaja bila jedan od govornika na jednoj od Microsoft sesija.
Šta se konkretno može dobiti od networking-a?
Možete dobiti znanje, stipendiju, informaciju koja vam je potrebna, posao, motivaciju, ideju, ostvariti ideju, nova prijateljstva za čitav život, novi stil života koji je bolji od onog kojeg trenutno imate. Možete biti jedini u svim generacijama svog fakulteta, koji su dobili da rade praksu u UN-u, jer ste radili, dokazali svoj rad i uspjeli dobiti kredibilitet.
Možete da dobijete i izlaz sa otoka.
Ispričat ću vam jednu anegdotu, gdje se networking može jako dobro uklopiti, jer me to spasilo. Kada sam radila promociju u BiH sa Fresh Island festivalom, koji se održava na Zrću, desila se situacija za izbjeć’. Prijatelj i ja smo dogovorili da idemo sa autom osobe koja je od mene kupila karte, taman se dogovorili oko troškova i sve je super oganizovano. Stigli smo na otok Pag, te se smjestili u apartmane. Muzika, društvo, plaža i sunce su bili na vrhuncu.
Plot twist se desio kada se gospodin, s kojim smo dogovorili putovanje, u po frke odlučio da treba da se oženi, jer ima 29 godina, lijepo je vrijeme i ja sam “TA”. Šok prijatelja i mene je bio više nego vidljiv. Nakon rasprave, gospodin nas je SMS porukom obavijestio da on odlazi, a mi da se snađemo. Moram da naglasim da se na Pag ne može baš doći busem. Bilo je 5 sati ujutro, nisam mogla da smislim bilo koje rješenje, osim da krenem da plivam do BiH.
Jutro je pametnije. Ujutro sam razmislila koga sam sve upoznala kroz promociju i da li imam njihove kontakte. Srećom, ljudi sa kojim sam radila i poklonila karte (ne znajući da li će sigurno doći na fest) su ipak došli i imali mjesta u autu da se oboje vratimo s njima.
Ne bih baš svaku sekundu da ispričam, bilo je prezanimljivo. Uglavnom bitna je poenta.
To Sum Up:
Informacije koje su vam potrebne možete dobiti preko društvenih mreža (Facebook, Twitter, LinkedIn), događaja poput seminara, foruma i konferencija (imate stranice Mreže mira, Hocu.ba za izvor informacija), zatim grupe na društvenim mrežama poput Odliv mozgova. Imate i sajmove koji se organizuju na razne teme (poslovne, društvene, inovacijske), gdje možete dobiti direktne kontakte kome se možete obratiti za priliku – i gdje će ljudi da vide da ste zaista zainteresovani. Ne bih da nabrajam dalje, sve što je nabrojano će vas usmjeriti u daljim pravcima vašeg interesovanja. Možete postati dio neke grupe, možete vi napraviti svoju grupu, a i ne morate ništa od toga.
To je samo vaša odluka.
Ostavite komentar