Provjeravanje profila na društvenim mrežama je postala normalna praksa kod ljudi koji paze koga će zaposliti. Vaš karakter online je postao jednako bitan koliko i live. Istina, mnogi ljudi su na društvenim mrežama sušta suprotnost od onog što vidimo i doživimo kada stanemo ispred njih, ali znamo li zbog čega bi to bio mač sa dvije oštrice? Linkedin, Twitter i Instagram (da ne nabrajam dalje) otkrivaju onu stranu nas, koju želimo da svi vide. Želimo da smo face, pratimo neke trendove, a koliko je to sve dobro po nas – zavisi od stvari kojim težimo.
“Meni je teško”
U posljednje vrijeme sve češće viđam postove na društvenim mrežama o odlivu mozgova, te kako osobe prijete (kome god) kako će napustiti državu ukoliko se ta ista država ne sredi, zatim kako je država za sve kriva. U međuvremenu se pređe i na kritike poslovnog sektora: kako su poslodavci gnjide, da se ne može dobiti posao ukoliko nećeš priložiti 20.000 KM direktoru ili ako nisi tatin sin.
Sve to se može razumjeti. Sve to se zaista negdje dešava. Frustrirani smo situacijom, koja nije dobra, ali izvoli: napusti državu ukoliko ti je to tolika želja. Šta te drži? Kome prijetiš na statusu? Privući ćeš trenutnu pažnju, malo se nahraniti (jer ljudi se lijepe na takve statuse i komentare), ali zar je to toliko potrebno?
Kod nas je uvijek u svemu važilo “Što više krvi, prilog ide prvi”, pa tako i za ovakve situacije. Baš se ljudi zalijepe.
Odlij se
Nikad nisam vidjela problem u tome da ljudi pronađu sreću negdje drugo, ukoliko im se ona nije desila gdje se trenutno nalaze. Uvijek se imaju gdje vratiti. Imamo milion stranica za poslove “preko grane”, ali budimo realni, većina ne gleda ni poslove koji su ovdje. Što je problem da se ode negdje drugo zaposliti? Time se šire vidici i izlazi iz toksične sredine u kojoj se kafa pije po 4 sata uz 8 čaša vode, usput krivi država za sve i govori “Meni je teško”.
Ja, kao poslodavac
Radila sam u brojnim timovima, vodila grupe ljudi sa različitim karakternim osobinama, stoga mogu da kažem kada bih ja bila poslodavac – znam koga ne bih zaposlila. Nikad ne bih zaposlila osobu kod koje mogu da vidim/slušam/čitam isključivo negativne osvrte. Kritike i različiti pogledi sa negativne strane su dobrodošli, ali da je osoba konstantna samo u tome? I will pass. Nije vrijedno. Također, ne bih zaposlila osobu koja misli samo na sebe i koja po čitav dan kuka. Ne bih zaposlila ni osobu kojoj su svi drugi krivi, a nikad ona. Sve nabrojano je trulež, a znamo kako trulež utiče na ostale voćke u korpici. Imala bih velikih problema s tim.
Da li želim rizikovati?
Da se osvrnem na početak i kako se predstavljamo na društvenim mrežama: Ta osoba možda nije tako loša i negativna, kao što se čini na društvenim mrežama. Moguće je da je super radnik, pozitivan, vrijedan, marljiv, ali ne bih smjela da rizikujem da se u to uvjeravam kada imamo na tržištu još puno ljudi koji imaju slične kompetencije, a ne čine se da im je svako živ kriv za neuspijeh.
Uz to, prije ću zaposliti osobu koja mi neće kvariti ime.
Stani, crveno!
Mnogo je bitno kako se predstavljate, ma gdje god se pojavili. Niste samo vi u pitanju, jer sigurno ste dio različitih priča. Dat ću vam svoj primjer: U periodu kada sam bila predsjednica Rotaract Cluba, šetala sam sa rođakom i bili smo u dijelu grada gdje auta rijetko prolaze. Trebali smo da pređemo semafor na kojem je bilo crveno svjetlo. Bilo je očigledno da se može preći i ja sam to krenula uraditi. On me je zaustavio i dao oštro kritiku o tom postupku. Meni je to bilo smiješno, međutim na to sve mi je rekao (parafraziram): Ti si dio Rotaracta, predstavljaš Rotaract sa svojim imenom i prezimenom gdje god da se nalaziš. Predstavljaš i porodicu na ovaj način sa svojim ponašanjem, kako izgledaš, kako pričaš i šta radiš i, molim te da čekaš zeleno.
Upravu je. Ja jesam kao individua Lejla Zonić, ali ako Lejla Zonić izađe za govornicu i krene da psuje, to nije samo na moje ime, nego na ime svakog kruga u kojem se nalazim: od porodice, organizacija, firmi i prijatelja. Ovim se vodim za sve u životu što radim, bilo privatno ili poslovno. To vam je jednako sa tim objavama. Ukoliko je Lejla Zonić konstantno negativna i vrijeđa ljude na statusima, konstantno su joj svi za sve krivi, možda je zbog toga njen poslodavac iz snova neće zaposliti.
Nije možda, nego neće. Lejla u tom slučaju može dobiti samo hladan tuš.
Ostavite komentar