Svi smo se susreli sa situacijom gdje moramo da preuzmemo odgovornost za ono što (ni)je urađeno. Vjerujem da nas je većina bila u prilici prisustvovati situaciji, gdje su ljudi trebali da to urade, ali su uvijek imali neke izgovore. Težimo ka napretku, što boljoj poziciji, boljim uslovima, a koliko smo spremni na ono što s’ tim dolazi?
Prebacivanje loptice
Dešava da, kroz razgovor sa ljudima, često dođem do ovih tema. Razgovaramo o problemima na poslu, kako je neko uspio situaciju da popravi, gdje su uzroci tih problema i vrlo često nas dovede do jednog uzroka, a to je (ne)prihvatanje odgovornosti.
Neki od tih ljudi ispričaju kako kolega prebacuje krivicu na nekog drugog za posao koji nije odrađen, pa zbog takvih ostali dolaze do stresa i problema. Neki od ljudi ulaze u poslovna partnerstva, gdje bivaju izigrani i na kraju sve sami moraju da odrade. Neki gube svoj obraz zbog ljudi koji su uzeli na sebe posao, a ne shvataju ozbiljnost istog. Neko dođe i meni 5 do 12 i kaže “Ja ovo ne mogu, de ti završi”, bez pitanja o slobodnom vremenu, da li znam završiti taj posao ili barem da zamole za pomoć.
Vjerujem da se svakom može desiti vanredna situacija, da ne može u tom trenutku posao obaviti, ali zato postoji molba ili neko drugo rješenje.
Odgovornost ft. Pozicija
Odgovornost ide sa pozicijom koju obavljamo. Meni je jasno da niko ne voli odgovornost koliko poziciju, ali to je ono što dolazi sa istom. Postoje obaveze i zadaci koji se moraju ispunjavati i redovno je s tim borba u svakoj od kompanija i institucija. Malo se obraća pažnja na efikasnost zadataka, što je veliki problem, jer ne bismo smjeli da završavamo stvari šturo.
Gubi se vrijeme na sastancima koji nemaju cilj, nisu mjerljivi sa aktivnostima, odgovornim osobama, kao ni vremenskim okvirom. Redovno se razgovara o problemima, bez pravljenja konkretnog plana, koji zapravo rješava te probleme.
Ukoliko se ne napravi zapisnik sa sastanka, gdje su podijeljene odgovornosti i obaveze (koje trebaju da riješe neki problem), taj problem se neće riješiti. U tom slučaju, svaka osoba koja napusti takav sastanak je potrošila svoje vrijeme. Svi će da zaborave šta je dogovoreno, iz razloga što će se u toku sedmice desiti još 15 sličnih sastanaka i samo se ide dublje u dubiozu.
Nakon i tih dogovora, ljudi koji ne ispune svoje zadatke, mogu da kažu da to nije u opisu njihovog posla ili da nisu stigli od svojih tekućih obaveza na dnevnom nivou.
Izgovori postaju sve redovniji i ljudi se uvježbavaju u postavljanju zidova ispred sebe i prebacivanjem loptice na nekog drugog. Komunikacija između ljudi biva puna tenzija i to dovodi do novih problema u odnosu ljudi na radnom mjestu.
Posljedica ovog uzroka dovodi do nezdrave organizacije poslovanja, gdje se fokusi remete i vrlo često budu pogrešni, što dovodi do nezadovoljstva uposlenika i neefikasnosti. Ciljevi postaju neshvaćeni, način komunikacije se mijenja, a sve to dovodi i do nejasnog rezultata.
Sa ovim mogu još mnogo toga da povezujem, ali ćemo to ostaviti za neke druge postove.
Ostavite komentar