Belma Alispahić je jedna izvrsna dama, naučnica, koja svoje uspjehe vješto krije ili samo usput, pomalo stidljivo, provuče nekom kroz uši ukoliko se dotakne te teme. Meni je poznata pod nadimkom “Naučnica“, kako je moji poznanici zovu – a vrlo često i ja – dok se divim uspjesima koje niže iz dana u dan. Primijetila sam na koji način je sebe gradila i učila dosta stvari, koje nisu vezane za njenu struku i tu mi je privukla posebnu pažnju. Nakon što sam obavila razgovor s njom, mnogo toga mi je jasnije, a u nastavku će biti i vama. Želim joj još puno uživanja u galaksijama!
Za početak, opiši nam sebe, Belma.
Ja sam osoba koja voli ljude, koja voli da priča o životnim filozofijama, postavlja interesantna pitanja i obožava da sluša životne priče ljudi. Volontiranje je veliki dio mog života, tako da sam aktivni član BHFF. Tu sam – pored angažmana u partnerships timu – držala 2 motivaciona govora i bila mentor jednoj sredjoškolki. Trenutno sam opet u ulozi mentorice i jedva čekam da vidim šta će mi ovo novo iskustvo donijeti.
Ja sam onaj tip osobe koji će cimericu nagovoriti da gleda još jednu epizodu španske serije, jer treba da zapamti da dok gleda seriju uči 2 jezika, pošto je prevod na engleskom.
Šta te ispunjava?
Motiviranje i pomaganje onima oko mene me mnogo ispunjava i nerijetko ću provesti sate diskutirajući biznis ideju sa drugaricom ili slušati o problemima i pokušati pronaći način za motivaciju. Vjerujem da otkrivanjem sebe i djelenjem tih saznjanja i svojih borbi mogu najviše pomoći ljudima.
Volim da putujem, volim velike i male gradove. Osoba sam koju i male i velike stvari čine sretnom, koja se oduševi kad vidi oblak kojeg je sunce ljepše obasjalo. Navučena sam na pomicanje ličnih zona komfora i učenjem novih tehnika kako da bolje volim i znam sebe.
Završila si master u polju primjenjene biotehnologije. Možeš li nam objasniti kako si se odlučila na taj korak?
Nakon završenog dodiplomskog studija na IBU, smjer genetika i bioinžinjernig, odlučila sam da godinu dana pauziram i razmislim šta je moj slijedeći korak. Tokom te godine sam radila kao online tutor engleskog i tražila prilike za master studije vani. Švedsku sam izabrala kao najidealniju destinaciju zbog njihovog edukacijskog sistema i prilika za stipendiranje. Tražila sam program koji će me spremiti za karijeru kako u industriji, tako i u akademiji.
U aprilu 2017. godine saznala sam da sam dobila stipendiju na prestižnom Uppsala Univerzitetu u Švedskoj. Sjećam se uzbuđenosti i straha kojeg sam osjećala. Po prvi put u životu idem da živim van svoje države. Postavljala sam sebi mnogo pitanja: Da li imam dovoljno znanja da se uklopim? Kako ću se snaći po gradu? Hoću li imati prijatelje? I ono što je izazivalo najviše stresa, kako pronaći finansije da platim troškove života u Švedskoj? Stipendija je, nažalost, pokrivala samo troškove školarine.
Na kraju sam pronašla posao i to preko facebook grupe. Radila sam kao lična asistentica i njegovateljica jednog dječaka sa posebnim potrebama. Voljela bih da naglasim kako je ovo radno iskustvo, na izgled nebitno za vještine, bilo jedno od najbitnijih iskustava mog života. Jedna od mojih životnih filozofija je da praktikujem zahvalnost svaki dan. Na taj aspekt života sam posebno obratila pažnju radeći sa osobom kojoj je život praktično oduzeo sve što mi često uzimamo zdravo za gotovo.
Zahvaljujući švedskom sistemu, fakultetu i profesorima, nije mi teško bilo uklopiti posao sa rasporedom na fakultetu.
Kako je tekao tvoj put od studenta do rada u jednoj od najpoznatihih laboratorjiskih grupa za kompjutersku biohemiju?
Predmeti su počeli, ja se navikla. Upoznala grad i mnogo studenata u jako kratkom vremenskom periodu. Kupila sam i bicikl koji mi i dan danas fali. Nekad u drugom semestru, prve godine, sam otkrila nove polje nauke za koje sam se mnogo zainteresovala. Ovu priču uvijek volim da ispričam, jer govori mnogo o meni i tome kako sam nekad češće nesvjesno pratila svoje instinkte. Predmet se zvao strukture i funckije makromolekula i u sklopu tog predmeta smo imali vježbe na različitim softverima koje koriste biofarmaceutske industrije.
Sjećam se da sam prvu najbitniju vježbu propustila zbog bolesti i ponadala se da će drugi član tima znati da mi objasni o čemu se radi kada dođem na druge vježbe. To se naravno nije desilo, tako da sam ja pogrešno shvatila instrukcije vježbe. Zbog toga sam, umjesto da samo modifikujem par hemijskih struktura i dodam par elemenata na već postujući lijek, sama dizajnirala hemijsku strukturu lijeka od početka.
Nakon što sam dobila najbolji rezultat od svih kolega, asistent je prišao da vidi šta sam uradila. Tih par sekundi dok je gledao u moj ekran se činilo kao vječnost i onda me je pitao zašto sam radila sve od početka. Tek sam u tom trenutku sam shvatila svoju grešku. Pitao me i kojom sam logikom izabrala strukturu lijeka. Malo zbunjena sam mu ipak uspjela objasniti šta sam htjela da postignem. On me pogledao i rekao da bih trebala da razmislim da radim praksu u nekom o laboratorija, koji se bave ovim poljem.
“Imaš potencijala, bilo bi šteta da ne probaš”, su bile riječi koje je rekao.
Meni su ta 4 sata vježbi prošla kao par minuta, a ta rečenica odzvanjala par mjeseci. Prošlo je par mjeseci do seminarske lekcije o GPCRs od mog budućeg mentora, Hugo Gutierrez de Teran-a. Nakon te lekcije sam mu poslala mail sa upitom za mjesto za studenta ljetne prakse. Tek sam poslije saznala da inače nisu primali nikoga bez iskustva i da sam (kao takva) prva. Zajedno sa PhD studenom koji mi je bio glavni mentor, Willem Jespers, sam u godinu dana, koliko sam na kraju ostala tu, mnogo naučila.
Radila sam u uredu pored dva velikana tog polja, Johan Åqvist i David Van der Spoel. Po prvi put sam se susrela sa strukturalnom biologijom, kvantnom mehanikom, MD (molekulska dinamika) simulacijama, FEP kalkulacijama, programiranjem u pythonu, PyMol-om, GROMACS-om, Maestr-om, itd. Apsolutno je sve bilo novo i bilo je mnogo uzbudljivo. Tada sam shvatila svu bit pronalska motivacije i onog što zapravo želimo i volimo da radimo. Ja uživam u galaksijama i crnim rupama znanja i izazova.
Mnoge vjerovatno zanima, pored ovakvih prilika, koje je razlog bio da se vratiš u BIH?
Slagala bih kada bih rekla da je moj prvobitni plan bio povratak u BiH. Poslala sam mnogo prijava, dobijala pozive na intervjue za odlične pozicije, međutim život često za nas ima drugačije planove koliko god to mi ne željeli. Kada sam se vratila, u Septembru 2019. godine, bila sam u krugu za doktorsku poziciju snova. Ušla sam u top dva kandidata za poziciju industrijskog doktorata u sklopu Horizon 2020. EU projekta. Negativan odgovor koji sam od njih dobila je bilo još jedno preusmjerenje u mom životu.
Odlučila sam da ću dati BiH šansu i početi tražiti prilike i poslove ovdje. Tih par mjeseci je bio jako težak period za mene. Pokušavala sam na sve načine da dođem do nečeg konkretnog, da nastavim raditi na ovom što sam radila na masteru, ali bezuspiješno. Krajem januara 2020. sam dobila posao kao kurator genetičkih varijanti za Boston Genetics. Ovo mi je bilo prvo radno iskustvo u industriji i donijelo je svoje izazove. Naučila sam kako da radim pod stresom i pritiskom, ali i koliko su bitne komunikacija i transparentnosti.
Isto tako sam shvatila da mi je u jednom momentu postalo jednolično. Nije bio problem raditi posao, problem je bio to što nije bilo dovoljno crnih rupa u kojima mogu da se izgubim.
Na koji način tražiš nove prilike i da li učiš nove stvari? Da li prilike i tebe pronađu?
Internet, internet, internet, internet i opet internet. Uskoro ulazimo u 2022. godinu i mislim da se ne priča o tome koliko besplatnih i korisnih stvari postoji dostupno. Prije nego kažem kako ja učim i šta ja radim, želim da naglasim da je najbitnije da pronađete stvar koju stvarno žeite da uradite ili naučite i pronađete vama odgovarajući način da to uradite. Meni je 2021. godina donijela velike promjene na ličnom nivou i poslovnom nivou. Mogu garantovati da se poslovne prilike ne bi desile da nije bilo ličnog razvoja.
Početak 2021. godine je donio još jedno preusmjerenje u mom životu. Odlučila sam da je ovo moja godina i da ću cijelu godinu provesti otkrivajući sebe. Sa svojih 26 godina sam doživjela momenat kada više nisam bila sigurna da li je išta od mojih ostvarenja zapravo moja želja. Počela sam da se pitam: “Ko sam prava ja?”
Shvativši da ova metoda prouzrokuje enormnu količinu anksioznosti, odlučila sam da parafraziram svoju krizu. Iz “šta je od ovog što sam ja danas zapravo ja” u “super, idemo da sebe kreiramo od nule, uz hipoteze kao znanstveni eksperiment”.
Vrijeme je za promjene.
Mnogo strašnih i oslobađajućih saznanja o meni samoj me dočekalo na ovom putu. Kako sam bolje upoznavala sebe, upostavljala svoje rutine, isporbavala razne tehnike, tako sam hodala sa više samopouzdanja, postala asertivna, svjesnija svojih vještina. Jedan od primjera je da sam uvela jogu u svoju dnevnu rutinu. Počela sam sa 5 min dnevno, sa veoma jednostavnim video zapisom gdje uopće nisam morala da se pomjeram iz sjedeće pozicije.
Drugi primjer bi bio dam sam počela da slušam audio knjige, jer sam shvatila da mi čitanje trenutno ne ide od ruke. Uz sve to, pratim mnogo korisnog i edukativnog sadržaja na svim socijalnim mrežama koje koristim. Na taj način se trudim da spojim ugodno sa korisnim. Ukoliko bih imala priliku da podjelim jednu lekciju ove godine to bi bilo: Početi je pola posla, samo počni.
Danas radiš kao direktorica poslovnog razvoja. Da li nam možeš opisati kako je došlo do toga?
Moji roditelji i dalje sumnjaju da je ovaj moj posao prevara. Posao sam dobila tako što sam odgovorila na poruku na LinkedInu i pristala na kratki razgovor sa kolegom iz struke. Fast forward, par mjeseci poslije, Tiago Sampaio me zvao da se pridružim njihovom timu iz AnalysisMode na hakatonu EU.
Pobjedom na trodnevnom hakatonu smo ušli tromječeni program za start up-e. Tokom ovog programa sam se zaintereovala, pogodite šta, opet za nešto novo, a to je poslovni razvoj. Ponovo sam osjetila da mi vrijeme leti dok radim, da se gubim u crnim rupama izazova iza kojih su galaksije znanja. Tad sam znala da je to pravac u kojem treba da idem.
Ta tri do četiri mjeseca sam radila i svoj redovni posao i obavljala poslove vezane za poslovni razvoj start up-a. Pred kraj programa sam dobila ponudu da pređem u start up kao njihov uposlenik što sam rado prihvatila. Sada sam se iznova našla na poziciji na kojoj do sad nisam bila. Mnogo sam zahvalna što mogu da kažem da jedva čekam da se probudim da radim.
Uskoro se selim u Finsku gdje počinje jedna od najvećih avantura mog života.
Ostavite komentar